| o nama | | slobodnica | | nastupi | | novosti | | kontakt | | fotkice | | povratak | KUD ŠOKICA online © |
Chorwazja, bardzo dobze - Hrvatska, jako dobro!
KUD Šokica na međunarodnom festivalu u Poljskoj
Više od 200 različitih instrumenata od
Španjolske do Bugarske, više od 600 plesača i pjevača u nošnjama iz 12
zemalja, od Italije do Gruzije - sve u gradu sa 25 tisuća domicilnog
stanovništva i pola milijuna turista s pet kontinenata, na festivalu koji se
održavao na rubu planinskog lanca Tatre, najvećeg nacionalnog parka u
Poljskoj. U 9 dana svakodnevnog programa koji se odvijao na nekoliko
lokacija, s epicentrom u velikom cirkuskom šatoru usred Zakopana (tipična
poljska satira), 39. međunarodni festival folklora gorskih zemalja, u mjestu
na političkoj, kulturalnoj i graničnoj razmeđi Slovačke, Češke i Poljske,
pokazao je što znači epitet "europski show folklora br. 1". Hrvatska, ili
Chorwacja na poljskom, na ulicama Zakopana dočekana je pljeskom i uzvicima
"Bravo!", "Chorwatcja, Chorwatcja!"
U pravu je Stjepan Kovačević, voditelj KUD-a Šokica, kada je uoči
polaska u Poljsku govorio "to morate sami vidjeti i doživjeti".
Od prigradske Olcze, gdje smo se smjestili u jednom od bezbroj obiteljskih
pansiona i hotela (vila Grzesiczek) do središta grada je 6,5 kilometara ili
10-ak minuta vožnje cestama bez ijednog semafora; Zakopane su promet
riješili bezbrojnim ringovima (rotorima) i tek na glavnom gradskom raskrižju
jednim semaforom koji se u večernjim satima za pješake uključuje na poziv.
Od ringa Solidarnost do središnjeg festivalskog šatora svega je stotinjak
metara. Poljaci, a posebno Poljakinje, dočekuju nas na ulazu u festivalsku
zonu škljocanjem fotoaparata i video-kamerama. Na otvorenoj pozornici, prvog
dana, "Šokica" je nastupila kratkom prezentacijom hrvatskog folklora. Prije
i poslije nas nastupe imaju i svi drugi - Gruzija, Cipar, Slovaci... Od svih
koji su najavljeni u Poljsku jedino nije stigla Angola. Na velikoj pozornici
s panoima glavnog sponzora, nove marke piva Tatra - primaši, bas, teške
slavonske nošnje, poznati zvuci bećarca i poljske Alpe iza brojne publike.
Za ne povjerovati. Simpatije Poljaka prema Hrvatskoj vrlo su otvorene. "Chorwacja?
Bardzo dobze!" (Hrvatska - jako dobro!). Sve to još nije ništa u usporedbi s
povorkom koja nas je čekala drugog dana.
Od crkve Sv. Križa do Krupowke
U crkvi nešto manjoj od đakovačke katedrale samo je nekoliko zemalja dobilo
priliku pjevati na svetoj misi. KUD "Šokica" započinje pjesmu Krist na žalu
i odjednom svi Poljaci započinju pjevati. Na velikom zidu u pročelju je
slika pokojnog pape Wojtyle, crkva je puna naroda, Poljaci brišu suze. Ovo
je bio dirljiv trenutak. Nakon svete mise, na izlazu nas čekaju transparenti
za postrojavanje, "Chorwacja" je u sredini povorke. Krećemo s bećarcem,
ispred nas je Gruzija, iza nas Turci i Talijani. Iako smo manje bučni od
susjeda, hrvatska je zastava zato najviša. Do središta grada je dva
kilometra kroz špalir od nekoliko desetaka tisuća turista. "Bravooo! Bravooo
Chorwacja!" odzvanja cijelim putem. Poljakinje i Poljaci zaustavljaju čelo
kolone i slikaju se s dečkima i curama. Ochrana (s pretencioznim natpisom na
leđima "Sekret police", ili u prijevodu - zaštitari) u laganim pancirkama,
požuruju nas. Na dva punkta, KUD izvodi kratki program u izravnom prijenosu
poljske TV5. Scena je nevjerojatna. Pred publikom se izmjenjuju egzotične
nošnje i zvukovi, jedni neobičniji od drugih. Na izlasku iz špalira (a bio
je jedan od rijetkih vrućih dana) curi znoj na sve strane. Nakon vatrenog
krštenja, vraćamo se na Krupowku, glavnu arteriju Zakopana, opet navečer ali
kao "obični turisti".
U usporedbi sa tri puta većim Slavonskim Brodom Zakopane su neobičan grad.
Posvuda su ulični zabavljači: one-man-show svirač (sam svira 5
instrumenata), vještica-"kip", visoka 2,5 metra, zabavlja djecu; malo dalje
je Poljak koji imitira pjev cijelog orkestra ptica; u šarenim izlozima ima
svega, oskudno odjeveni foto-modeli reklamiraju skuplje butike, na brojnim
su štandovima suveniri, bunde od krzna i kože, staklena galanterija.
"Kafići" s ograđenim terasama u tipično poljsko-ukrajinskom stilu gradnje
(drvo i samo drvo) na obadvije su strane. Krupowke su pune kao čep.
Hrvatski dan
Jedan jedini "slobodni" dan - slobodan dan ne znači dan bez proba - proveli
smo u učenju poljskog hajdučkog plesa (muški dio KUD-a, ples s puno skokova
i elementima "kazačoka", sve je završilo sutrašnjom upalom mišića) i
tradicionalne pjesme poljskih brđana, Gurale, Gurale, za koju je KUD Šokica
u velikom finalu dobio 2. nagradu. U srijedu nas je čekao Dan Hrvatske. Od
12 zemalja, tu su čast na festivalu dobili još samo Gruzija, Cipar i Poljska
kao domaćin. Iskusne kuharice, najstarije članice KUD-a Marija Lasić, Barica
Pavičić, Marija Šilobota, Marija Koprivnjak i "teta" Vesna, peku dan ranije
orahnjače, makovnjače i kiflice; sprema se meso za čobanac, po cijelom gradu
potraga za Vegetom i Fantom. U srijedu, 50 litara čobanca bilo je premalo za
špalir turista; buhtle su se rezale na 4 dijela, pite na male kockice,
domaće vino i rakija na gutljaj a čobanac se dijelio u malim šalicama. Na
vanjskoj pozornici "Šokica" pleše i pjeva, penju se zatim tamburaši a
plesačka grupa silazi među publiku i uči turiste slavonska kola. Novinar
poljskog radija kaže kako je ovo najbolji nacionalni dan.
Veliko finale - brončana ciupaga
Iako je prema službenom festivalskom programu Šokica nastupala samo dva
puta, KUD je na pozornicama stvarno nastupao 7 od ukupno 9 dana. Na
natjecanju svirača, plesača i pjevača - pojedinačno i u grupi - nagradu su u
utorak odnijeli samo Francuzi; u crkvi posvećenoj papi Wojtyli, inače
svetištu Majke Božje Fatimske, KUD je u četvrtak pjevao na svetoj misi a
zatim i plesao u crkvenom dvorištu u povorci svih folkornih ansambala; u
petak, na velikom finalu prezentirali smo splet pjesama i narodnog običaja
košnje, "Ženina volja", i osvojili legendarnu i prestižnu ciupagu ("čupagu"
- tradicionalnu brdsku sjekiru)u kategoriji umjetnički stiliziranog
folklora. Apsolutni pobjednici festivala u svim kategorijama su Francuzi,
ansambl Biroussan. Grupa Dioskurija, iz Gruzijske pokrajine Abhazije, dobila
je specijalnu nagradu grada Zakopana kao najbolji ansambl izvan festivalskih
kategorija. Nitko s pozornice nije otišao barem bez utješnih diploma, no "čupagu"
su kući ponijele samo Francuska, Poljska i Hrvatska. Za kraj, domaćini su,
ali ovaj puta samo za sudionike festivala, pripremili posebnu završnu večer
u ležernijem tonu. Tko je naučio plesao je poljski Hajdučki ples, Bugari su
pobijedili u pjevanju Gurala a "Šokica" je bila druga; titulu miss festivala
odnijela je prelijepa Gruzijka (u vrlo oštroj konkurenciji). Za sve mlade,
koji su činili 90 posto svih sudionika festivala, svake je večeri radio
festivalski klub, s nastupima sviračkih grupa iz po triju zemalja i s
ležernijim repertoarom.
Povratak
Uz pomoć satelitske navigacije, autobus je bez problema prošao Slovačku a
onda i Budimpeštu, nakon koje više nije bilo puno razmišljanja. Prolazimo
mađarski Udvar a onda nas hrvatski carinici dočekuju s osmijehom. Nakon 15
sati puta KUD u Slobodnici pleše kolo s mještanima. "Šokica" je u subotu već
u Bickom Selu, polovicom rujna na festivalu u Španjolskoj (Barcelona) a u
listopadu u Francuskoj (Lyon). - Morate doći u Francusku, rekao je Stjepanu
Kovačeviću još u Poljskoj, nakon prijateljskog stiska ruke, predsjednik
europskog CIOF-a Jean Roche. Između još treba ubaciti festival u Calabriji
(Italija), zatim u Auschwitzu, ako stane u već prebukiranu 2008. godinu. Sve
ovo, izlazak na još jednu svjetsku pozornicu, uz bok obilno sponzoriranim i
poluprofesionalnim nacionalnim ansamblima jedne Francuske ili Italije ili
Španjolske, "Šokica" je napravila vlastitim trudom, uz pomoć tek nekolicine
sponzora. Bravo "Šokica"!
S. R.
© Copyright 2005
OldCatTom
- Sva prava pridržana / All rights reserved