|
Riječ
folklor dolazi od engleske riječi folk: puk, narod + lore: nauk, znanje
Folklor je naziv za različite aspekte tradicije kulture, najčešće uobičajen
u značenju zajedničkog imena za tradicijske oblike književnosti, glazbe,
plesova, dramskog i likovnog stvaranja. Izraz folklor prvi je put
upotrijebio William Thoms 1846. godine u engleskom časopisu The Athenaeum,
misleći na narodno znanje. U popularnoj upotrebi folklor označava aspekte
koji se u primijenjenim oblicima pojavljuju u gradskoj kulturi, tj. izvedbi
scenski adaptiranih pjesama i plesova, izrađenih rukotvorina itd. Znanost
koja proučava pojam folklora naziva se folkloristika, a datira iz
predromantizma i romantizma. Umjetnost bilo kojeg vremena ne može se
zamisliti bez folklornih elemenata, premda je njegov udio ponekad jedva
zamjetljiv. Vrhunska ostvarenja na području glazbene umjetnosti zasnivaju se
manje ili više na elementima folklora, što danas posebice dokazuju sve češći
etno festivali. Sve specifične osobine nekog naroda i kraja kao što su
ljudska psiha, podneblje, prirodni fenomeni, govor, ritam, pjesme i plesovi
skupljeni su u folklor koji samo čeka na umjetnikovu imaginaciju da ga on
kroz svoju ličnost doživi i pretvori u umjetničko djelo. Narodna melodija
koja se čuje negdje u pejzažu nosi sa svojom melodijom i dio atmosfere
krajolika s kojim neposredno živi i od kojeg je autentično izrečen. Dakle,
ako se želi emocionalno doživjeti i glazbeno realizirati jedan kraj te
zbivanja u njemu, treba duboko proučiti atmosferu i psihologiju dotičnog
kraja, njegovih ljudi i prirode s kojom su oni tako neposredno stopljeni.
Folklor ne nameće nikakve dogme i propise, on omogućava potpunu slobodu
umjetniku u njegovom stvaranju i interpretiranju. U želji da se poboljša i
poveća dio folklornog programa najviše su pridonijele nacionalne i
međunarodne smotre. Njihov je osnovni cilj prikazati autentičnu sliku
narodne umjetnosti. Foklor kao zbir komponenata vezanih uz život i
stvaralaštvo seoskog stanovništva nema više svoje vjekovne uvjete razvoja i
opstanka i ostaje relativno malo mogućnosti da ga se sačuva kao i što
znanost o folkloru ima zapravo jedinu pravu šansu da ostane živa znanstvena
disciplina koja neposredno pridonosi društvu u kojem djeluje.
Znanost o folkloru ima veliki zadatak, a to je selekcija onih folklornih
vrijednosti koje trebaju ući u djela neprolazne vrijednosti, u opću riznicu
nacionalne kulture i umjetničke baštine te da se zaustavi odlazak folklora
samo u muzeje i sjećanja te da se zadrži živim. Nestajanje ili naglo
smanjenje vrijednih folklornih elemenata zadaje velike brige znanstvenim
institucijama koje se bave skupljanjem folklorne tradicije i njezinim
interpretiranjem. Nestaju mnogi vrijedni dokumenti i zato KUD-ovi u
sadašnjosti, ali i u budućnosti trebaju potaknuti čuvanje i restauriranje
mnogih običaja nacionalne kulturne baštine.
|